Favoriti meseca: October favourites.

15:43:00

Oktobar je za mene bio jedan vrlo loš i stresan mesec, ali se to po ovom postu definitivno ne bi reklo. Biće ovo poduži tekst... Toliko dug da me ne bi čudilo da se neko zapita kako li je tek kad je mesec dobar, ako se ovoliko dobrih stvari desilo za vreme jednog lošeg. Elem, da ne laprdam dalje, preći ću na omiljenosti.

Početak meseca je bio sjajan. Dovoljno da vam kažem da sam bila na svirci Briganda, pa da vam sve bude jasno. Upravo zbog toga i nisam pisala rezime ove svirke. Ne bi valjalo da se blog pretvori u Brigand promo sajt. Šalim se, naravno, ali definitivno nisam imala toliko toga novog da dodam, da bih pisala poseban post. Zato ću ovde reći ponešto o samoj svirci.

Dakle, putovala sam do Novog Sada zbog pomenutog događaja. Otkrili smo da je Crna kuća 13 zaista crna kuća broj 13 i bili smo jako srećni zbog toga. Mazili smo retrivera dok smo čekali da sve počne. Bila je to jedna totalno opuštena atmosfera.


Imala sam priliku da prvi put čujem Grotesku i moram da napomenem da mi je njihova svirka zaista prijala. Instrumentali su savršenstvo. Dodajem ih na onaj kratki spisak domaćih bendova koji se slušaju žmureći. Smatram samo da bi mi mom uhu još više prijali kada ne bi imali skrimove u pojedinim vokalnim deonicama. Ali to je samo zato što sam se odvikla od takve muzike i nikako ne umanjuje njihov kvalitet. Groteska je jedan od retkih bendova koji je uspeo da uklopi taj neki mračni, ali melodični tip muzike i tekstove na srpskom, a da to zvuči sjajno!

Bend koji se takođe sluša žmureći, moj omiljeni za takav tip uživanja je, kao i svaki put do sada, ispunio moja očekivanja. Konačno sam opet uživo čula Okovan i to je prilično (pozitivno) uticalo na moje raspoloženje. S obzirom na to kako zvuče nove pesme, album je obećavajući i jedva čekam da preslušam i to čudo.
Svirka je - klasično - bila sjajna, a ja sam - očekivano - bila đubre i ignorisala svoje društvo jer sam se prepustila uživanju u svom stanju transa. Upravo to je glavni razlog zbog kojeg na Brigand idem sama. S druge strane mi je jako drago što se moje društvo konačno odvažilo da pođe sa mnom i oseti tu atmosferu. Posebno mi je drago to što su se Mirku toliko svideli da je otišao da kaže Veliboru kako su ga kupili.



Zbog prazne telefonske baterije ja fotki svirke nemam, ali zato ću da vam pokažem kako je strava wc u CK13. Jedva čekam da uradim stikerčiće bloga, pa da ih zalepim tamo. Celo veče, sa sve wc-om mi je jedna od najvećih omiljenosti ovog meseca.


A photo posted by Sugar Pill (@_semjonova_) on


Nikada nisam ovoliko razvukla jednu stavku favorita, te mislim da bi bilo lepo da nastavim dalje.

Već nekoliko godina žarko želim septum pirsing, te sam se konačno odvažila da ga uradim. Da, sada me babe u busu gledaju još čudnije, ali sam dobila gomilu komplimenata na račun pirsa. To me je definitivno iznenadilo.

Sada nosim drugačiji nakit. Na dan kad je ovo fotkano sam izgubila kulgicu minđuše, pa sam stavila alkicu.

Posle mnogo, mnogo čekanja, stiglo mi je prstenje kakvo tražim po netu već dugo. Naprosto ne znam koji pre da stavim, pa sam u fazonu WEAR ALL THE RINGS !! 

A photo posted by Sugar Pill (@_semjonova_) on

EDIT: Već sam pogubila pola i moram da naručim opet...

Koncert Apocalyptica-e je bio nešto neopisivo. Ne mogu da verujem da sam im ih konačno videla i da sam im bila toliko blizu. Prošlo je više od dve nedelje, a ja sam i dalje pod utiskom.



Na blogu vam nisam spomenula činjenicu da sam odmah nakon koncerta Apocalyptica-e odjurila u KST na svirku povodom zatvaranja bašte.
Odslušala sam bend The Cockblockers. Bili su simpatični. Svirali su pomalo autorke stvari, pomalo obrade, a sve u svemu, bili su prilično dobri i definitivno bih đuskala da sam imala snage.
Nakon njih sam, posle četiri meseca ponovo čula Bjesove. Ovaj bend me u isto vreme baca u melanholiju i mami mi bunt. Zaista ne znam kako to da objasnim. Samo znam da sam zbog njih bila voljna da stojim na kiši.
Druga dva benda nisam slušala jer zaista više nisam imala snage da stojim. Pogotovo ne na hladnoći i kiši. Malo smo izblejali u klubu, a onda se zaputili kući.



Konačno sam uspela da svog fakultetskog kolegu, Bogdana, odvedem na Artan Lili. Zaista smo se sjajno proveli.
Predgrupa, niški Igralom, me je ostavio bez reči! Ovog meseca imam sreće. Otkrila sam dva nova benda.
Oduševljena sam tekstovima ovog benda. Odišu morbidnošću. Vokal je melanholičan, a jako je dobro povezan sa vrcavim, fanki instrumentalom. Spoj koji jako prija mom uhu. Energija benda je bila odlična i čak ni grip nije mogao da ih sputa. Ne mogu da dočekam da Igralom završi album! Iskreno se nadam da ću ih uskoro ponovo čuti uživo.
Što se samih Lilijevaca tiče, smatram da su nadmašili sebe. Ovo je bila najbolja njihova svirka kojoj sam ja prisustvovala. Ljudi su napravili jako dobru žurku. Energija benda je bila nezapamćena. Zaista su bili vidno raspoloženi, a ne treba ni napominjati koliko su odlično zvučali.

A photo posted by Sugar Pill (@_semjonova_) on

Valja nastaviti u koncertnom maniru. Folk maniru! Ali nećemo da se prebacimo u turbo, ne brinite.
Osećam se počastvovanom što sam drugu godinu za redom imala priliku da čujem Arkonu. Bilo je kratko ali slatko.


Korpiklaani su me apsolutno oduševili! Da nije bilo Arkone, na njihov koncert ne bih ni išla. Daleko od toga da ih ne slušam ili da mi se ne sviđaju, ali jednostavno nisam fan i nisam ih slušala dovoljno često. To bi posle ovog koncerta definitivno trebalo da se promeni.



Poslednje ali ne manje bitno (što bi rek'o narod) - Sajam knjiga! Definitivno je bio lepo iskustvo. Provela sam divan dan sa dragim prijateljem i kupila super knjige!

A photo posted by Sugar Pill (@_semjonova_) on

You Might Also Like

0 коментара